DOMINIATROS

Intersantna stvar koju sam primetio na ovoj planeti je ta da su se za zdravlje ''ljudi'', kroz razlicite epohe, brinuli razliciti ljudi. Ovi sto se brinu zadnjih 150 godina, kao pojava, su nesto najgore sto se moglo desiti coveku na putu ka spoznaji samog sebe. Zdravlje ogromnog broja masina je u rukama sarlatana koji sebe zovu doktorima, lekarima i naucnicima, a ono sto propovedaju zovu naukom. Moderna medicina nije nauka, moderni lekari i istrazivaci nisu naucnici. Oni koriste naucne metode, tehnike i tehnologije, ali ih to nijednog trenutka ni najmanje ne cini naucnicima.

Osnove modernog medicinskog misljenja u 20. veku cini Kartezijski princip koji kaze da iako su um i telo povezani, oni sustinski predstavljaju dva odvojena entiteta, i od ta dva entiteta, lekari su uzeli da posmatraju i tretiraju samo jedan - covekovo telo. Energija koja vodi i vozi to telo nije vazna, ne uzima se u obzir. A primarna je stvar ta, da kada energija ne funkcionise dobro, kada ima smetnje, onda ni covekovo telo ne reaguje i ne ponasa se normalno. Ali ne, za doktore je vazno da imaju laboratorijske testove, na hiljade njih, a onda veruju da se ponasaju naucno tretiranjem abnormalnosti, posledica i simptoma bolesti. Kada se pacijent zali na bolove, doktor ga salje na testove da utvrde odakle dolazi bol, ali sam bol ne tretiraju jer bi to uticalo na rezultate testova. Kada utvrde, potom idu jedine 2(!?!?!?!?!) stvari koje lekare nauce za deceniju skolovanja - prepisivanje otrova(''leka'') ili pod noz. Nema trece.

Doktori i lekari, inace, baziraju svoja misljenja i zakljucke na subjektivnim posmatranjima i zeljenim ocekivanjima, koja su uglavnom bazirana na netacnim istorijskim perspektivama i eksperimentalnim iskustvima sa pripadnicima drugih vrsta. Greska se gradi na gresci, nedokazane teorije se koriste kao gradivni blokovi za nove teorije i ideje. Ako bi zaista zeleli da sebi prisiju pridev ''naucni'', doktori bi trebalo da podvrgnu njihova licna misljenja nepristrasnom znanju stecenom analizom, eksperimentom i na kraju sintezom. Medjutim, ako bi doktori uradili to, izgubili bi na svojoj, oduvek prisutnoj, misticnosti i autoritetu, koji su tradicionalni(mozda i jedini) deo doktorovog naoruzanja. Postali bi tehnicki orijentisani, i izgubili bi svoje 'bozanske' moci. Doktori koriste izvestaje pojedinacnih slucajeva kao dokaze, putokaze i opravdanje njihovih metoda. Oni priznaju da je svaka masina razlicita, ali bez obzira na to, oni prepisuju isti lek za hiljade i hiljade masina, na osnovu zakljucaka donetih iz pojedinacnih slucajeva objavljenih u medicinskim zurnalima, izvestajima...pa na sve to dodajte snaznu tendenciju lekara da cesto koriste sopstvene interpretacije ponudjene im statistike.

Nikakva tajna nije da najveci deo savremenih medicinskih istrazivanja sponzorisu, finansiraju, ispituju i odobravaju farmaceutske korporacije. Ovakve vrste istrazivanja stvorene su, prosto da bi se pronasli dokazi da novi proizvod ima komercijalnu vrednost. Institucije koje preispituju takve dokaze nisu uopste potreseni pravim dokazima, vec traze zakljucke koji bi im omogucili da sto bolje prodaju svoj novi proizvod, kao i da dobiju sto povoljnije kritike. Problem savremene medicine je taj sto se medicinska obuka prevashodno bazira i oslanja na izjave i misljenja, dok su prava istrazivanja i naucna iskustva daleko manje prisutna tokom obuke. Veliki deo medicine cini pojam i postojanje  autoriteta, kao neprikosnovenog cuvara jedne jedine istine, koja se prenosi generacijama, decenijama. Na medicinskim fakultetima studenti su bombardovani gomilom informacija, sto im bitno uskracuje vreme koje bi posvetili proveravanju istinitosti i verodostojnosti tih informacija. Ne, lakse je slepo verovati autoritetu, slepo pratiti zakljucke donesene u ''kredibilnim'' medicinskim zurnalima i ostaloj literaturi, koja je prezentovana kao jedina ispravna, sve ostalo je pseudonauka. Vremenom se uvodi sve viise lekova, tretmana, tehnika i tehnologija, koje se prihvataju bez ikakvog naucnog dokaza, a lekari pritome nemaju pojma o dugorocnim posledicama. Umesto eksperimenata, potom praktikovanja proverenih i isprobanih tehnika, moderni lekari (nesvesno) koriste hiljade svojih pacijenata kao zamorcice u jednom masivnom globalnom eksperimentu. Nedostatak naucnih dokaza koji opravdavaju zvanicnu medicinsku praksu je prisutan u svim delovima medicine. Uz malo izuzetaka, u zvanicnoj medicini ne postoji nikakva izvesnost. Sta ce pacijent dobiti, mnogo vise zavisi od puke srece i doktorovih pretpostavki i predrasuda, nego sto zavisi od same nauke i naucnih dokaza.

U ovo suludo vreme kao zdravstvene autoritete imamo masine koje miksuju srednjevekovno znanje sa spravicama 21. veka, ubedjujuci na taj nacin preostale masine kako medicina napreduje. Do ovog trenutka, necega sto se na ovoj planeti naziva sadasnjost, velika vecina doktora / lekara je postala nista vise nego obican link, koji povezuje potrosace sa farmaceutskim kompanijama. Savremene doktore ne interesuje zdravlje, oni su se skoncentrisali na bolesti, tacnije, iskljucivo na tretiranje posledica bolesti.

Zdravstveni sistem ne bi trebalo da se zove tako, vec Sistem Bolesti, nadlezno ministarstvo bi bilo Ministarstvo Bolesti, ministar bi bio ministar bolesti...Ukratko receno, medicina bolesti je usredsredjena iskljucivo na bolesti, ne na zdravlje, masinu posmatra samo kao fizicko telo, tretira simptome umesto uzroka, drzi pacijente zavisnim, u mraku neznanja i neodredjenosti, i za kraj - podstice potrosacki mentalitet.

Najveci uzas covekov na ovoj planeti predstavlja cinjenica da je zadnjih 150 godina skoro svaka jedinka, zakonski obavezno, serijski izlozena gomili, telu potpuno stranih, stetnih i nepotrebnih, toksicnih supstanci, koje konvencionalna medicina naziva vakcina odn. vakcinisanje. Majusne masine pocinju da dobijaju svoja zakonski obavezna sledovanja izmedju 2. i 4. meseca fizickog zivota na ovoj planeti. Na samom pocetku svog fizickog zivota na ovoj planeti, majusnoj masini masakriraju zivotnu energiju dajuci joj zive viruse da se bori sa njima, a navodno, to ce masine za ubuduce potpuno ''zastititi''. Kakav podli potez annihilatora ove planete - sasecanje u samom korenu (ali ne i potpuno)  mogucnosti da covek sebe spozna na pravi nacin, kao i da spozna i poveze se sa svojom zivotnom energijom. Kada se maleno ljudsko bice jednom zarazi sa stranim supstancama, najvece su sanse da se tada stvorila jako pogodna podloga za kasniji razvitak citavog spektra raznih bolesti, koje ce naravno potom biti tretirane hemikalijama i otrovima preporucenim i prepisanim od strane svestenika u belom...